Bolest kao zarada

  Datum: 20.08.2021.
  Piše: Vjenceslav Svoboda


Tekst izdvojen iz knjige „Kreni svojim putem“, autor Vrtlar odmetnik

Povjerenje u liječnike postepeno se izgrađivalo tezama na koje se ne smiju postavljati antiteze. Prva i temeljna teza je – mi znamo više o vašem tijelu od vas. To je prastari trik koji su prvo koristili svećenici još u 12. stoljeću. Oni bi stali uz put i navukli na sebe svećeničko odijelo. Kada bi se ljudi počeli okupljati oko njih govorili bi: „Ja sam svećenik. Molim se četiri sata dnevno Bogu. Bog mi se obratio. Poručuje vam da mu trebate dati svoj novac putem mene.“ Upravo to koriste i liječnici, oni znaju nešto što vi ne znate. U 12. stoljeću Bog je bio hit i ljudi su bili naivni jer nisu znali kako neke stvari funkcioniraju. Danas više nismo tako naivni, pa se umjesto Boga koristi znanost. Liječnici vam kažu mi smo ljudi od znanosti i mi znamo, a vi ne znate. Mi ćemo vam reći kako ćete se ponašati, što ćete raditi i što je najbolje za vas, a ustvari trebalo bi biti da vam liječnik objasni kako on to zna, a da vi na osnovi svojih okolnosti donesete odluku. Upravo donošenje odluka vas čini čovjekom jer imate sposobnost i opremu za to. Zašto netko ima potrebu da vas spušta ispod te razine?

Druga teza koju koriste liječnici je – prvo najkompliciranije pa tek onda prema jednostavnijem. Oni ne broje od jedan prema deset, nego unazad od deset prema jedan. Ako se požalite liječniku da vas boli glava on će vas odmah uputiti na neku od pretraga koja obuhvaća snimanje mozga, tako da se prvo otkloni najkompliciranija pretpostavka o tumoru. Takvim pristupom dok dođete do manjih brojeva problem već sam od sebe nestane, ali vi ste prošli različite postupke koji pokreću zdravstvo. Za bolove u leđima liječnik vam nikada neće dati jednostavno rješenje, jer on smatra da rješenje ne može biti jednostavno. Prvo će vas uputiti na pretragu snimanja kralježnice, ako ta pretraga nije dovoljno jasna uputiti će vas na neku drugu metodu snimanja kralježnice. Tek nakon više pretraga postaviti će dijagnozu koja ne mora biti definitivna. Savjet nakon toga će biti mirovanje i uzimanje analgetika. Ako analgetici ne budu djelovali, dobiti ćete antidepresive. Još je tu opcija u igri kao injekcije kortikosteroida i anestetika ili operativni zahvat. To se može razvući i na više od šest mjeseci. U svim tim postupcima nema ništa jednostavno što vi samostalno možete učiniti. Liječnici se ne bave takvim metodama. Oni ne priznaju da se nečim jednostavnim poput vježbanja može otkloniti problem. Eventualno to postaje alternativno rješenje, ako ništa od ponuđenog ne funkcionira. Ništa više nije jednostavno, ni popravljanje zuba. I zubar zahtjeva da prvo odete na snimanje zuba prije nego što ga krene popravljati radi možebitnih komplikacija u postupku.

Treća teza je – najbolja preventiva su lijekovi i rana dijagnoza. Liječnici koriste termin preventive kako bi promovirali svoje načine liječenja i pričali o bolestima. Njih svakodnevno i aktivno očuvanje zdravlja ne interesira. Preventiva bi značila da se nešto spriječi prije nego što se ostvari. U medici se preventiva dijeli na više stupnjeva, a to su primarni, sekundarni i tercijarni. Od ta tri samo je primarna preventiva usmjerena na sprječavanje nastanka bolesti, ali samo onih bolesti na koje se može farmakološki djelovati prije nego što se dogode. To bi bile zarazne bolesti koje se preventivno sprječavaju cijepljenjem. Za sve ostale bolesti kao što su moždani udar, srčani udar, novotvorine, šećerna bolest, razne neurološke i ostale bolesti, ne postoji nikakva preventiva. Pojasniti ću vam to na primjeru najraširenijeg oblika šećerne bolesti, a to je dijabetes tipa dva. Kao što sam naziv govori uzrok te bolesti je šećer, onaj koji se unosi prehranom. Šećer nije samo u kristalnom obliku koji se koristi za zaslađivanje već su svi ugljikohidrati šećeri. Postoje oni koje tijelo duže prerađuje da bi ih pretvorio u glukozu, te oni koji se u kratkom vremenu ili gotovo odmah pretvore u krvni šećer i krenu kolati tijelom. Upravo ti brzi šećeri su problem, a njih ima u sokovima, slatkišima, kolačima, sva industrijska hrana se bazira na njima. Liječnici mistificiraju dijabetes tipa dva, tvrdeći da se ne može točno ustanoviti uzrok i da tu genetika igra veliku ulogu. Nikada nećete čuti liječnika ili liječničko udruženje da se bori proti popularnih proizvođača gaziranih napitaka čije proizvode u velikim količinama konzumiraju djeca. Oni nemaju vremena za to jer se oni bave samo posljedicama i zbog toga postoje svjetski dani borbe protiv raka, AIDS-a, lupusa, tuberkuloze, svjetski dan bolesnika, dijabetesa, Parkinsonove bolesti, Alzheimerove bolesti… Obilježavanje dana po bolestima predstavlja glorifikaciju načina rada zdravstvenog sustava. Ono što se naziva sekundarna i tercijarna preventiva ni nisu preventive jer su se bolesti već razvile, ali su još jedan dobar način za potrošnju lijekova.

Ispričati ću vam jedan stari vic. Par prijatelja se okupilo na druženju u birtiji. Ponašali su se onako kako se ponaša u birtiji, a to je red priče pa red cuge. I tako su do kasno u noć zalijevali svoje priče alkoholom. Došao je fajront i vrijeme za podmirivanje računa. Prišao im je gazda i diskretno uručio papirić s iznosom. Cifra je bila visoka, no bez obzira oni su još malo pridodali bakšiša za veselo provedeno vrijeme. Gazda birtije ih je upitao: „pa kada ćete se opet vratiti?“ Na to mu je predvodnik veselog društva odgovorio: „svaki dan molite da nam što bolje ide posao tako da vam što prije možemo opet doći.“ Gazda mu na to kaže: „pa ako treba moliti će cijela moja obitelj, jer uz vas ćemo se brzo obogatiti, ali mi recite čime se vi to bavite?“ Veseljko mu odgovori: „možda je bolje da ne znate.“ Gazda mu na to: „ali sad sam još više znatiželjan, pa recite mi što vi to radite?“ Veseljko kaže: „ja sam pogrebnik, a ovo su moji pomoćnici, kopači grobova.“ Nadam se da shvaćate da pogrebnici žele da netko umre kako bi oni imali posla. Jednako tako je i s liječnicima. Liječnici žele da ima bolesnih ljudi kako bi imali što raditi. Na takav način danas funkcionira zdravstveni sustav.

Povremeno održavam seminare na kojima podučavam kako prepoznati disfunkcije i koje korektivne vježbe primjenjivati. Polaznici su osobe koje se već bave nekim tjelesnim disciplinama ili rade u zdravstvu. To su često fizioterapeuti koji su zaposlenici u zdravstvenom sustavu, rade kao privatnici ili oboje. Njihov um je potpuno prilagođen sustavu i radi na takav način. Zbog toga ih interesira kako postepeno doći do stanja bez boli. Objašnjavao bih im da je bol potrebno što prije otkloniti kako bi osoba imala na raspolaganju širi raspon vježbi, te tako više alata i mogućnosti za napredovanje. Na to bi mi oni dali svoje pojašnjenje kako je prvo potrebno procijeniti kolika je platežna moć osobe, te na osnovi toga postepeno provoditi postupak. Govorili bi mi, da oni u početku ne koriste metode za čiju edukaciju su morali platiti velike iznose, nego tek kada procjene da bi im se to moglo isplatiti.

Nije uvijek bilo tako. Kineski filozof Konfucije, koji vam je možda ostao u sjećanju po svojoj uzrečici „nikada ne čini drugome ono, što ne bi želio da drugi učini tebi“, imao je drugačije rješenje. Ono je bilo da svaka zdrava osoba mora plaćati liječniku određeni iznos dok god su zdravi. Kada se razbole onda prestaju plaćati liječniku, te tada liječnik mora plaćati trošak njihova liječenja što obuhvaća lijekove, medicinske postupke, njegu… Tako se liječnik ne može naći u situaciji u kojoj se moli da ima što više bolesnih ljudi, da se pojavi epidemija, kako bi on imao što više posla. Nego će se moliti da ljudi ostanu zdravi jer si ne može priuštiti da bude puno bolesnih ili da se pojavi epidemija jer će tako bankrotirati. U kapitalizmu je potpuno drugačije. Oni koji stoje iza sustava, filantropi, proizvođači lijekova, biznismeni, oni će biti ti koji će se bogatiti na osnovi bolesti. Ako su svi zdravi i ne obolijevaju, od čega će oni zarađivati? Što će onda liječnici raditi?


Ostali sadržaj

Kapitalizacija pokreta

Fitnes otima čovjeku ideju o tjelovježbi, zatvara ga u ograničeni prostor i nameće svoja mehanicistička pravila. Svi smjerovi fitnesa imaju istu zajedničku svrhu, a ona je seksualnost. Točnije osnovna svrha fitnesa je postizanje veće seksualne vrijednosti na tržištu pronalaženja partnera. Zbog toga se u fitnesu sve vrti oko tjelesne estetike definirane omjerom postotka tjelesnih masnoća i mišićne mase.

...

Mama, traumatiziraj me nježno

Što su to uopće misli? Svakako proizvod ljudskog mozga. One nastaju u glavi. Tamo mogu ostati, ali čovjek svoje misli može izraziti putem riječi. Izgovaranje riječi nazivamo govorom koji postižemo auditivnim putem. Mehanički govor nastaje kada zrak koji izlazi iz pluća pređe preko glasnica. Tako one zavibriraju. Na taj način stvara se zvučni val koji se nakon toga oblikuje u šupljinama ždrijela, nosa i usta.

...

Bolest kao zarada

Povjerenje u liječnike postepeno se izgrađivalo tezama na koje se ne smiju postavljati antiteze. Prva i temeljna teza je – mi znamo više o vašem tijelu od vas. Liječnici vam kažu mi smo ljudi od znanosti i mi znamo, a vi ne znate. Mi ćemo vam reći kako ćete se ponašati, što ćete raditi i što je najbolje za vas. Samostalno donošenje odluka čini vas čovjekom jer imate prirodnu sposobnost i opremu za to. Zašto netko ima potrebu da vas spušta ispod te razine?

...

Pekar, ljekar i apotekar

Ako izostavite kritički stav u proučavanju literature koja opisuje povijest medicine i liječenja lako se mogu potpuno krivo shvatiti postupci koji su činjeni i tadašnje stanje medicine. U arhivskim zapisima su kronološki zabilježeni datumi i događaji, te ličnosti koje su bile povezane s tim. Rijetko gdje se ističu opisi zbivanja, na koji način je nešto činjeno, kakve su bile okolnosti i posljedice.

...

Manifest kritike

Stvorilo se to da društvu svijest nije važna, jer ako se okrenete u tom smjeru nije vam zajamčena materijalna dobit što je glavni argument kada se pokuša adresirati neki problem. Najbolje je ne dirati u to i uzdrmati sustav koji je izgrađen u biti samo za stjecanje profita koji će služiti za još veći rast sustava. Da se sustav obrani nameće se konstantan sukob i borba između ega u kojoj je cilj ušutkati kritiku.

...