Pekar, ljekar i apotekar

  Datum: 13.08.2021.
  Piše: Vjenceslav Svoboda


Tekst izdvojen iz knjige „Kreni svojim putem“, autor Vrtlar odmetnik

Sve do 18. stoljeća na našim područjima i Europi stupanj razvoja medicine je bio izrazito nizak. Harale su brojne zarazne bolesti od kojih se najviše umiralo. Redovnici su bili ti koji su savjetovali održavanje higijene i najviše su pomagali bolesnicima. Narod je koristio svoju medicinu uz pomoć ljekara i travara koji su pripremali biljne lijekove, namještali slomljene kosti, vadili zube i šivali rane.

Ako izostavite kritički stav u proučavanju literature koja opisuje povijest medicine i liječenja lako se mogu potpuno krivo shvatiti postupci koji su činjeni i tadašnje stanje medicine. U arhivskim zapisima su kronološki zabilježeni datumi i događaji, te ličnosti koje su bile povezane s tim. Rijetko gdje se ističu opisi zbivanja, na koji način je nešto činjeno, kakve su bile okolnosti i posljedice. Sve je to važno uzeti u obzir da bismo shvatili pravi razvoj događaja u kontekstu vremena. Jedan od primjera su zabilješke o cijepljenju protiv velikih boginja u Varaždinu i Dubrovniku 1801. godine. Čovjek koji ovo pročita cijepljenje će shvatiti kao odlazak kod liječnika i primanje cjepiva putem šprice. Da li to onda znači da su se ljudi 1801. godine, možda nakon ispijene jutarnje kave, zaputili u liječničku ordinaciju. Pristignuvši tamo sjeli u čekaonicu i pričekali da ih liječnik pozove u ordinaciju. U toku ugodnog razgovora s liječnikom, liječnik bi u medicinskim rukavicama namjestio iglu na špricu zabio ju u bočicu s cjepivom, uvukao potrebnu dozu, a zatim ležerno ubo iglu u ruku i istiskao sadržaj, te pripremljenom vaticom dezinficirao točkicu uboda. Ljudi se ne bi ni snašli, a već bi išli svojim kućama i nastavili započeti dan. Što pretpostavljate da li se to tako odvijalo 1801. godine u Varaždinu i Dubrovniku? Naravno da nije.

U to vrijeme nije se još koristila fotografija, postoje pisani zapisi i možemo pretpostaviti kako je to izgledalo. Tadašnji kontekst cijepljenja nije podrazumijevao ubrizgavanje cjepiva pod kožu putem šprice s iglom. Za cijepljenje su se koristili tadašnji medicinski instrumenti s kojima bi se zagrebala koža, a onda bi na ranu utrljali inficiranu tkaninu. Ta metoda je malo poboljšana s posebno osmišljenim instrumentom koji ima dva oštra vrha. Između vrhova je bio razmak između kojega bi se zadržala virusna tvar nakon umakanja instrumenta u nju. S takvim pomagalom, grebanjem kože, rana bi se odmah inficirala. Valja napomenuti da se za virusnu tvar koristila tvar s blažim virusom kravljih boginja. Ta tvar se izrađivala iz gnoja pustula koje bi izbijale najčešće na rukama osoba zaraženim kravljim boginjama. Kravljim boginjama zarazile bi se žene koje su muzle krave i zbog toga se danas koristi naziv vakcina i vakcinacija jer latinska riječ „vacca“ znači krava. Još jedna interesantna društvena pojava nastala je već na samom početku razvijanja cjepiva, a to je pokret ljudi koji je bio protiv cijepljenja. U početku taj pokret imao je potpuno druge razloge od onih današnjih, nakon što je cijepljenje uzelo široki mah. U tom se pokretu tada vjerovalo da će ljudi koji se cijepe virusnom tvari kravljih boginja početi pretvarati u krave, a ta vjerovanja su proizlazila iz vjerskih uvjerenja.

Usporedno razvojem cjepiva razvijala se i kirurgija. Tu stvari postaju vrlo bizarne i kada se proučava arhivirana povijest iz razdoblja 19. i početka 20. stoljeća gotovo da vam je potrebna kanta za skupljanje krvi koja se cijedi iz štiva. Naime operacijski postupci su se izvodili uživo tj. bez anestezije. Tadašnji kirurzi su imali više karakteristike mesara nego današnjih kirurga. Cijenilo se ako bi kirurška pregača, koja je sličila današnjoj kuhinjskoj pregači, bila što krvavija jer bi to značilo da je kirurg imao puno iskustva i posla. Ti postupci obavljali su se u posebnim dvoranama koje su imale gledališta. To su bili operacijski teatri što je doslovni prijevod s engleskog jezika, te je u engleskom jeziku i do današnjeg dana „the operating theatre“ ostao naziv za operacijsku salu. Kirurški stol je bio u sredini prostorije, a oko njega su bile klupe na više razina za posjetioce i znatiželjne promatrače. Operacijski zahvati bili su gotova kao oblik zabave na koje su dolazili različiti tipovi ljudi. Za bolja mjesta s kojih su se vidjeli kirurški manevri morale su se platiti ulaznice. Zamislite kako su se osjećali ljudi na kojima su se obavljati ti postupci dok su potpuno svjesno ležali na operacijskom stolu, promatrani gomilom znatiželjnih ljudi kojima je bilo zabavno promatrati taj postupak, te da li će oni preživjeti. Stvar postaje još gora jer se onda nije vjerovalo da bakterije postoje. Rezultat takvog razmišljanja je bila izrazito niska higijena s jednom vrlo fascinantnom činjenicom, a ta je da se nisu prale ruke.

U zapisima su ostali zabilježeni dojmovi posjetioca operacijskih zahvata koji su isticali specifičan miris u dvorani koji im je ostao zapamćen kao dio tog spektakla. Kirurzi su imali posebne vještine s kojima su se hvalisali, kao brzina obavljanja postupka koja je zahtijevala vješto služenje kirurškim nožem. Postupci su postali malo humaniji pojavom anestezije, ali problem ne pranja ruku još uvijek je ostao. Od liječničke nehigijene nastradalo je puno žena i djece pri porođaju, ali i sami liječnici su umirali od infekcija ako bi se slučajno posjekli na kirurški instrument. Ideja o pranju ruku i sterilizaciji kirurških instrumenata na početku je bila ismijavana i neprihvaćena od liječnika, te je dugo vremena trebalo da se to prihvati i promjeni.

I u tadašnjim bolnicama koje su služile za liječenje razina higijene je bila niska. Ljudi koji su imali novaca ili su bili bogati, zbog toga su izbjegavali bolnice. Ako bi oboljeli, liječili bi se kod kuće gdje im je dolazio liječnik u posjete. Ozbiljniji razvoj medicine uslijedio je u godinama prije Prvog svjetskog rata, ali pravi impuls u svijetu, pa tako i na područjima Kraljevine Jugoslavije dogodio se ulaganjem kapitalista u medicinu. Najme nekako su se uspjela spojiti dva svijeta. Ljudima koji su se htjeli angažirati na području zdravlja u društvenom smislu, trebao je novac da bi se to moglo ostvariti. U tom predratnom periodu započeli su utjecaji ideologija koje su se predstavljale kao rješenje za određene društvene probleme. Oni su ih željeli primijeniti i dalje razvijati, ali im je nedostajao novac za provedbu koja bi obuhvaćala izgradnju infrastrukture, opremu, školovanje. To je bio povod da traže pomoć od bogataša. S druge strane su se našli pojedinci ili obitelji koje su posjedovale bogatstvo. Te stare kapitalističke obitelji, koji su to i danas, prepoznale su medicinu i zdravstvo kao odlično tržište za ulaganje koje će im dugoročno osiguravati profit. Iz današnje perspektive to bi mogli opisati na slijedeći način.

Medicina je bila u jako lošem stanju. Potreba za njezinim razvojem je nastala izrabljivanjem ljudi za rad kojima se zbog toga pogoršavalo zdravlje do te mjere da bi umirali. Obrazovani intelektulaci koji su bili društveno aktivni to su uvidjeli i krenuli razvijati ideju zdravstvenog sustava u kojemu će radnici imati zdravstvena prava. Ta ideja je obuhvaćala i opće zdravlje ljudi kroz poboljšanje higijene, sprječavanje širenja zaraznih bolesti, boljih prenatalnih uvjeta itd. Jednostavno rečeno njima je trebala „lova“ da to sprovedu i odlučili su se na „žicanje“. Pisali su različitim predstavništvima, uredima, fondacijama i potraživali novčanu pomoć. Uspjeli su u tome i tu se desio preokret medicine na bolje jer su se stvorili bolji radni uvjeti, ali... Oni nisu bili svjesni što je biznis koji se već poprilično razvio u Sjedinjenim Američkim Državama. Biznisu je najvažnija stvar profit, a nikakva socijalna prava i zdravlje ljudi. Oni izrabljuju ljude da bi došli do profita. Tako da su ih biznismeni već čekali, jer su i oni imali svoju potrebu, a ona je bila širenje tržišta. I baš iz tog razloga su otvorili svoje filantropske urede po Europi. Na vrlo prefidan način, predstavljajući se kao filantropi željeli su ulagati u medicinu. Istraživali su tržište tako što su slali svoje agente koji bi snimali stanje situacije u zdravstvu i podnosili izvještaje svojim šefovima preko „velike bare“. To je trajalo nekoliko godina i kada su se dvije interesne strane pronašle, sastale, usuglasile, sve je kliknulo na mjesto, a temeljna točka ulaganja bilo je obrazovanje.


Ostali sadržaj

Kapitalizacija pokreta

Fitnes otima čovjeku ideju o tjelovježbi, zatvara ga u ograničeni prostor i nameće svoja mehanicistička pravila. Svi smjerovi fitnesa imaju istu zajedničku svrhu, a ona je seksualnost. Točnije osnovna svrha fitnesa je postizanje veće seksualne vrijednosti na tržištu pronalaženja partnera. Zbog toga se u fitnesu sve vrti oko tjelesne estetike definirane omjerom postotka tjelesnih masnoća i mišićne mase.

...

Mama, traumatiziraj me nježno

Što su to uopće misli? Svakako proizvod ljudskog mozga. One nastaju u glavi. Tamo mogu ostati, ali čovjek svoje misli može izraziti putem riječi. Izgovaranje riječi nazivamo govorom koji postižemo auditivnim putem. Mehanički govor nastaje kada zrak koji izlazi iz pluća pređe preko glasnica. Tako one zavibriraju. Na taj način stvara se zvučni val koji se nakon toga oblikuje u šupljinama ždrijela, nosa i usta.

...

Bolest kao zarada

Povjerenje u liječnike postepeno se izgrađivalo tezama na koje se ne smiju postavljati antiteze. Prva i temeljna teza je – mi znamo više o vašem tijelu od vas. Liječnici vam kažu mi smo ljudi od znanosti i mi znamo, a vi ne znate. Mi ćemo vam reći kako ćete se ponašati, što ćete raditi i što je najbolje za vas. Samostalno donošenje odluka čini vas čovjekom jer imate prirodnu sposobnost i opremu za to. Zašto netko ima potrebu da vas spušta ispod te razine?

...

Pekar, ljekar i apotekar

Ako izostavite kritički stav u proučavanju literature koja opisuje povijest medicine i liječenja lako se mogu potpuno krivo shvatiti postupci koji su činjeni i tadašnje stanje medicine. U arhivskim zapisima su kronološki zabilježeni datumi i događaji, te ličnosti koje su bile povezane s tim. Rijetko gdje se ističu opisi zbivanja, na koji način je nešto činjeno, kakve su bile okolnosti i posljedice.

...

Manifest kritike

Stvorilo se to da društvu svijest nije važna, jer ako se okrenete u tom smjeru nije vam zajamčena materijalna dobit što je glavni argument kada se pokuša adresirati neki problem. Najbolje je ne dirati u to i uzdrmati sustav koji je izgrađen u biti samo za stjecanje profita koji će služiti za još veći rast sustava. Da se sustav obrani nameće se konstantan sukob i borba između ega u kojoj je cilj ušutkati kritiku.

...