Pripovjedač

  Datum: 04.05.2017.
  Piše: Vjenceslav Svoboda


Priča je najvažnija, reći će vam svaki redatelj, pisac, umjetnik, stvaratelj. Pa tako i u mom poslu. Postoje brojne varijante priča. Svatko ima svoju priču – koliko ima ljudi toliko ima priča. Nema univerzalne priče. Ona može glasiti : „Još kao mali sam uganuo stopalo, pa me i sada u 46 godini ponovno boli.“ Ili: „Nasljedio sam križobolju od oca, u genima nam je da imamo lošu kralježnicu.“ Još primjera? „Bio sam kod svih i probao sam sve. Ništa mi ne pomaže. Vjerojatno mi ni ti nećeš moći pomoći.“ Ako se osoba prepusti priči ona će ju doslovce živog pojesti. Rješenje problema je uvijek vrlo jednostavno – zaboraviti i pustiti priču. No, to je i najteža stvar, jer se iza priče skrivaju strahovi koji se hrane novim informacijama. Kao mala zločesta djeca koja gutaju bombone i postaju još razuzdanija.

Priča je sveti gral pripovjedaču. Početnik će napraviti pogrješku i krenuti protiv priče, što će samo kod pripovjedača stvoriti negativan efekt. Dodatno će potaknuti skepticizam i pesimizam za pojačanje obrane. Nikad ne ideš protiv priče! Priča je najvažnija i najvrijednija onom tko ju priča. Da si olakšam posao i ja sam počeo pričati priče, stoga, evo jedne. Zove se „Romanova mama“.

Romanova mama

Prije par godina primio sam telefonski poziv. Stariji ženski glas preko slušalice mi je rekao: „Moj sin ima multiplu sklerozu i neurolog je rekao da mora vježbati s fizioterapeutom.“ Na to sam ja odgovorio: „OK. Doći ću vidjeti vašeg sina pa ću vam onda moći nešto konkretnije reći.“ Sjeo sam na tramvaj i uputio se prema njima. Ušao sam u intenzivno zelenu prostoriju u kojoj je u bolničkom krevetu ležao Roman. Sve mi je odmah bilo jasno i znao sam da će odgovor biti negativan, ali da ublažim situaciju odlučio sam izvesti par čarobnih trikova samo za predstavu. Nakon toga odgovorio sam Romanovoj mami da mi je jako žao, ali i da mu ne mogu pomoći. Na to je ona rekla: „Ali Roman mora hodati!“, a ja sam joj odgovorio: „On se ne može ni ustati iz kreveta“, na što je rekla: „Može! Sada ću ti pokazati.“

Okrenio sam očima i pomislo ajde da i to još vidim, pa idem. I onda je doletjela čarobna vila i bacila prah u sobu. Romanova mama, žena od 65 kilograma i starosti preko 60 godina, posjela je svog sina na krevet. Ruke je stavila na njegove uši. Duboko je udahnula i podignula čovjeka od preko stotinu kilograma. Kao da sam gledao film Buda Spencera i scenu kada podiže ljude držeći ih za vrat. Tako što ne može napraviti niti većina sportaša ili mladića koji svakodnevno posjećuju teretane i natežu se s olovom. Kako je to moguće? Roman je stajao!

I šta sam ja mogao napraviti nego reći: „Dobro onda, vidimo se sutra ujutro.“ Danas Roman može samostalno stajati, uz malu pomoć, ali bez vila i čarobnih napitaka. Romanova mama nije marila za priču, koja nije ni malo lijepa. Ona se usredotočila samo na to da Romanu bude bolje. I vi možete napraviti isto. Zaboravite priču! Uistinu. Samostalno, samo vi.

Multipla skleroza (MS) kronična je upalna bolest središnjeg živčanog sustava, što znači da upalna oštećenja mogu zahvatiti veliki i mali mozak, moždano deblo i kralježničku moždinu. Multipla skleroza pogađa dugačke produžetke stanica neurona, na kojima pojedini dijelovi mijelinske ovojnice upalno reagiraju i propadaju. Kad je određeni dio mijelinskog omotača upaljen i oštećen, prenošenje impulsa kroz neurone je poremećeno, usporeno ili isprekidano, zbog čega poruke iz mozga dolaze na „cilj“ sa zakašnjenjem, „greškama“ ili ih uopće nema. Nastanak multiple skleroze prate mnogi poremećaji različitog stupnja, od blage ukočenosti i otežanog hodanja, do potpune oduzetosti, sljepoće itd.

Ostali sadržaj

Kapitalizacija pokreta

Fitnes otima čovjeku ideju o tjelovježbi, zatvara ga u ograničeni prostor i nameće svoja mehanicistička pravila. Svi smjerovi fitnesa imaju istu zajedničku svrhu, a ona je seksualnost. Točnije osnovna svrha fitnesa je postizanje veće seksualne vrijednosti na tržištu pronalaženja partnera. Zbog toga se u fitnesu sve vrti oko tjelesne estetike definirane omjerom postotka tjelesnih masnoća i mišićne mase.

...

Mama, traumatiziraj me nježno

Što su to uopće misli? Svakako proizvod ljudskog mozga. One nastaju u glavi. Tamo mogu ostati, ali čovjek svoje misli može izraziti putem riječi. Izgovaranje riječi nazivamo govorom koji postižemo auditivnim putem. Mehanički govor nastaje kada zrak koji izlazi iz pluća pređe preko glasnica. Tako one zavibriraju. Na taj način stvara se zvučni val koji se nakon toga oblikuje u šupljinama ždrijela, nosa i usta.

...

Bolest kao zarada

Povjerenje u liječnike postepeno se izgrađivalo tezama na koje se ne smiju postavljati antiteze. Prva i temeljna teza je – mi znamo više o vašem tijelu od vas. Liječnici vam kažu mi smo ljudi od znanosti i mi znamo, a vi ne znate. Mi ćemo vam reći kako ćete se ponašati, što ćete raditi i što je najbolje za vas. Samostalno donošenje odluka čini vas čovjekom jer imate prirodnu sposobnost i opremu za to. Zašto netko ima potrebu da vas spušta ispod te razine?

...

Pekar, ljekar i apotekar

Ako izostavite kritički stav u proučavanju literature koja opisuje povijest medicine i liječenja lako se mogu potpuno krivo shvatiti postupci koji su činjeni i tadašnje stanje medicine. U arhivskim zapisima su kronološki zabilježeni datumi i događaji, te ličnosti koje su bile povezane s tim. Rijetko gdje se ističu opisi zbivanja, na koji način je nešto činjeno, kakve su bile okolnosti i posljedice.

...

Manifest kritike

Stvorilo se to da društvu svijest nije važna, jer ako se okrenete u tom smjeru nije vam zajamčena materijalna dobit što je glavni argument kada se pokuša adresirati neki problem. Najbolje je ne dirati u to i uzdrmati sustav koji je izgrađen u biti samo za stjecanje profita koji će služiti za još veći rast sustava. Da se sustav obrani nameće se konstantan sukob i borba između ega u kojoj je cilj ušutkati kritiku.

...